
ZAŠTO JA? ZAŠTO DA?
Početak priče isti kao i stotine drugih. Niz godina provedenih učeći u skladu s obrazovnim sustavom, onako kako je nametnuto, ukalupljeno. Papir nazvan diploma koji se toliko iščekuje, a kad ga dobiješ – ništa. Gdje dalje?
Znanje koje si stekao ne vrijedi puno, jer nemaš iskustva, papir koji imaš u ruci ne vrijedi puno, jer nema posla. Tako otprilike slijedi priča gotovo svake moje prijateljice koja ima diplomu, a nije zaposlena. Hrabrost i snalažljivost ne uče se na fakultetu, a poslije fakulteta su nužne.
Ma nema šanse! Rekla sam sama sebi. Nisam išla na fakultet da bi taj papir držala u ladici i nadala se da ću biti jedna od sto koja će se uspjeti zaposliti i uzdržavat (i to eventualno s trideset). Hoću odmah i sada, hoću sve. Ako nema posla, napravit ću si ga! Želim se osjećati korisno i zaslužno za život kakav živim. Iskočit ću iz mase pa nek svi upiru prstom u mene i čude se. Otvorit ću firmu, stvorit ću nešto zbog čega ću sama sebi biti carica. Stvorit ću sama okolnosti u kakvima želim živjeti. Bavit ću se onime što volim i zarađivati na tome.
Bavljenje IT-em oduvijek me zanimalo, manji dio znanja stekla sam fakultetskim obrazovanjem, a veći dio – učeći samoinicijativno gdje god sam imala prilike. Prva predrasuda: Žena i IT? Nema šanse. Druga predrasuda: Žena (vrlo mlada) koja misli da može samostalno postati poduzetnica? Može samo sanjati o tome! Treća predrasuda: Ne zna u što se upušta!… Gdje god se okreneš predrasude ljudi koji se nisu usudili, kojima je lakše smisliti izgovor zašto ne, nego razlog zašto da. I evo mog odgovora na pitanje zašto da? ZATO ŠTO MOGU! Zašto ja? ZATO ŠTO SE USUDIM!
Na dan pisanja ovog članka, direktorica sam firme koja se bavi točno onim uslugama o kojima sam sanjala. Moj se plan ostvaruje polako ali sigurno. A mogla sam još uvijek držat diplomu u ruci i čekat da me netko prizna…
I zato carice, nemojte pustiti vrijeme i život da prolaze pokraj Vas čekajući da se nešto dogodi. Dogodite se Vi! Uredite si život kako Vama odgovara, proživite ga, riskirajte, idite naprijed, jer i dok Vi stojite, život ide. Iskoristite trenutak i iskoristite sposobnosti koje imate jer – prvo ste carice sebi, a onda carice drugima.
Ovo je članak koji sam napisala za jedan portal davne 2017. godine, kada sam imala 23 godine i bila ispunjena nepokolebljivom vjerom u svaku riječ. Sada, s 30 godina, iza sebe imam godine iskustva, promjena i rasta – kako u svijetu oko mene, tako i u meni samoj. Što se sve promijenilo i kako su me te promjene oblikovale, podijelit ću s vama u narednim objavama.
Kakva su vaša iskustva? Kada se osvrnete na sebe prije nekoliko godina, koliko ste se promijenili? Jesu li vaše ambicije i stavovi danas isti ili vas je život naučio nešto sasvim drugo? Podijelite svoja iskustva u komentarima – veselim se vašim pričama!
Pogledajte i ostale objave
ZAŠTO JA? ZAŠTO DA?
Početak priče isti kao i stotine drugih. Niz godina provedenih učeći u skladu s obrazovnim sust... Pročitajte više
Svaka čast na iskazanoj hrabrosti i odlučnosti! Tvoj tekst je snažna poruka svima koji se bore s nametnutim okvirima i traže svoj vlastiti put. Inspirativno je vidjeti kako si u ranoj dobi prepoznala snagu vlastite inicijative i preuzela kontrolu nad svojim životom.
Siguran sam da će tvoja priča i dalje motivirati mnoge da se usude sanjati i poduzeti konkretne korake. Bravo!
Hvala na lijepim rijecima i podrsci ❤️